Moje ime je Monika Vesić, rođena sam 1983 god. u Novom Sadu.

Veoma sam ponosna što sam bila deo malobrojne grupe, od 16 đaka, koji su 1998 god. upisali smer za fotografa u Tehničkoj školi „ Jovan Vukanović“ . Bila sam srećna kao da sam odabrana da budem astronaut.

Znala sam da želim da budem fotograf i nisam odstala od svojih snova ni u jednom momentu. Tokom obrazovanja i posla sretala sam dobre ljude koji su mi nesebično pomagali, delili svoje znanje i verovali, zajedno sa mnom, u moj uspeh. Hvala još jednom svima!

Kada me pitate u koju vrstu fotografa spadam i šta najviše volim da fotografišem, svaki put se zamislim ali odgovor je uvek isti „pomalo od svega“.

Uvek se trudim da uhvatim onaj pravi momenat koji u deliću sekunde može da postane najlepša uspomena. Bilo da vodim decu u vrtić i školu, idem na pijacu ili kao i proteklih dvadesetak godina dok profesionalno fotografišem, pokušavam da zabeležim taj delić vremena i pretočim ga u nešto čega ću se rado sećati.

Kada vidim izraz lica mladenaca dok pregledaju fotografije sa venčanja i svadbe, bake i deke kada gledaju slike unučića dok se igraju u parku ili roditelja dok gledaju kako su im deca porasla od poršlog rođendana, postanem svesna da je nemoguće izdvojiti jedan segment, jer ste svakom dali delić sebe i podelili emocije.